Početak jula , lijep ljetni dan , čitavo vrijeme se vozamo bez cilja , jedino što je….
Početak jula , lijep ljetni dan , čitavo vrijeme se vozamo bez cilja , jedino što je bitno je da budemo skupa , vrijeme je proletilo danas stvarno još brže nego normalno. Pretičemo jedan auto i u tom trenutku ugledamo super mjesto za parkiranje , zakočim naglo i stajemo kraj puta kad ono taj auto što smo ga pretekli staje iza nas. Iz njega izlazi čovjek i pruža vozačku i saobraćajnu dozvolu. Nas dvoje se zgledasmo i tad je i on vidio da nismo policajci svi se nasmijašmo i on upali auto I produži dalje.
A ja sam ga pretekao i pokaza desnom rukom što je on shvatio da mora stati a posto smo imali kožna odijela i bijele kacige očito nas zamijenio.
Bio je to put Banja Luka – Čelinac , jedan uski vijugavi put sa ne baš toliko saobraćaja. Sa jedne strane se prostirala niska šuma iz koje se povremeno samo pojavljivala mala riječica kao da se sa-krivala od pogleda i povremeno samo provirivala a sa druge strane su bile stijene koje nijedan mo-torista baš neobožava posebno. Sve u svemu na tako kratkom prostoru se mijenjala čas divljina čas pitomi predio rječice koji se borio za svoj centimetar slobode.
Krenuli smo prema rijeci i odabrali super mjesto. Tu je jedna stara vrba , grane su se spustile I skoro diraju vodu , rijeka žubori , nema gužve ( da pravo kazem bili smo sami nigdje nikoga) , sunce je po-lako počelo da se sakriva iza obližnjeg brda i baca duge sjenke. Sjedili smo tako stavila mi je glavu u krilo I tavrljali smo onako o svemu. I tad me upita , kada ćemo se mi uzeti , ma reko idući mjesec onako spika , pogleda me ona očima srne I kaze jel stvarno tako misliš, ma reko nek bude odmah prvi u mjesecu , jel ti to stvarno pita ona , klimnuo sam glavom, kad je skočila da me poljubi da nebi onih dugačkih grana od vrbe završismo obadvoje u rijeci.
I eto to je još jedan poljubac koji se mora posebno pamtiti. Poslije smo sjedili jos dugo zagrljeni, gledao sam u nju , te oči, lice , mali prćasti nosić – o bože zar je to sve moje.
Uzeli smo se 1. avgusta u užem krugu porodice ali ne na motoru ako ste to mislili a morali smo I mnoge razočarati jer su svi nakon tako brze svadbe čekali kada će biti beba – na kraju su odustali na njihovu žalost.
Još uvijek pamtim svoju Almu u bijeloj haljini I moje prvo odijelo I tu kravatu što me cijelo vrijeme žuljala ali vrijedilo je.