Skočio sam iz kreveta sav oznojen. Opet isti san , krv je bila svuda. Još se samo sjećam da su me opet ubili na isti način. Kako je to naporno svaku noć preživljavati isto ubistvo i još ako je tvoje vlastito koje znaš i očekuješ onda je horor potpun. Pogledam na sat , opet pet sati ujutro. Teško mi je disati opet. Pa to znači da sam samo pola sata spavao.
Pa zar je moguće , meni se čini kao da je prošao čitav dan. Znam da sam još nešto sanjao ali sada nemogu da se sjetim. Okrenuo sam se nastranu pokušavajući da se sjetim , šta sam to još sanjao. Neznam ni koliko je vremena prošlo kad sam otvorio oči.
Večeras idem na razgovor kod profe. Prošla su tri dana kao u bunilu. Polako sam ustao , popio sam kafu i otišao sam polako na posao. Još ovaj radni dan pa će valjda biti bolje. U šest sati naveče sam morao kod profesora. Kako će me primiti , da li će mi vjerovati , kako će uopšte reagovati bila su to pitanja na koja bi rado potražio odgovor i to odmah ali nije išlo. Jedan radni dan koji sam čekao da što prije prodje kao da se protezao u nedogled.
Kraj radnog vremena. Znam otprilike dio grada u kojem je njegova kuća i adresu. Nisam tražio na karti jer sam htio da se prepustim svojoj intuiciji. U zadnje vrijeme sam pokušavao da ispitam svoje mogućnosti , da vidim jednostavno kroz logiku i realna objašnjenja koliko je to sve istina. Možda je bolje da kažem , pokušavao sam sam sebi da dokažem da mi se to sve samo nepričinjava. Vozio sam u taj dio grada i od prve našao tu kuću. Neznam zašto me to nije ni iznenadilo.
Kada sam to jednom pokušao pod stresom da uradim nije upalilo. Sada sam jednostavno polako bez žurbe poslušao svoju intuiciju , vozio lijevo , desno , ravno i na kraju našao. Stajao sam ispred kuće i na momenat kao da sam se dvoumio. Kada sam uhvatio rukom za šteku kroz glavu mi je prošla misao da mi on neće pomoći direktno.
Pomoće mi indirektno na taj način što će me uputiti nekoj ženi. Ta žena mi može pomoći ako bude htjela naravno. To mi je sve prošlo kroz glavu u tom trenutku kada sam se našao pred njegovom kućom. Bilo je potrebno da dodjem ovde , to sam znao , ali ova zadnja misao me malo uznemirila , ali nema veze šta je tu je , tek sam polako učio da vjerujem svojoj intuiciji.
Ja sam visok preko metarosamdeset ali kada je čovjek otvorio vrata morao sam pogledati nagore. Mislim da je imao barem dva metra u sebi. Ljubazno me odveo do njegovog biroa i ponudio da sjednem. Na ja moram priznati fotelje su bile super , pravo utoneš kad sjedneš i prijatno se osjećaš. Nije bilo puno namještaja ali je bilo sve sa ukusom namješteno. Upoznali smo se kratko i onda mi je predložio da mu sve od početka ispričam kako je počelo to sa snovima i šta se sve u medjuvremenu dogadjalo.
To je bilo prvi puta da sam ono što mi se dogadjalo nekome ispričao ali odlučio sam tako i to sam i uradio. Dok sam pričao nekada je uskakao izmedju mojih rečenica , ne ono iznenadno nego kada sam ja misao završio. Dodavao je riječi na moju priču kao da mu je to bilo već odnekud i poznato. Tako smo počeli temu šta bi to moglo da bude sa mojim snovima.
Objasnio mi je da to nije ništa neobično što se meni dogadja jer upravo ovde u ovom regionu gdje smo sada te su pojave postale učestale. Tada sam se i ja začudio i malo zastao. To je bilo nešto kao olakšanje , saznanje da nisam sam , to je opet značilo da nisam skrenuo kako sam na momente pomišljao.
Tako sam i došao do njegove definicije šta je to nenormalno za ljude. Moram priznati da mi se to svidilo jer je tvrdio da je nenormalno sve ono što nemogu svi ljudi. Prije su spaljivali vještice jednostavno što su bile drugačije nego normalni ljudi. Jeli se neko izdvajao po nečemu bio je obiljezen kao vještica i spaljen. Sa naučne strane je dokazano da mi ne koristimo ni deset posto kapaciteta našeg mozga. Ostatak od devedeset posto neznaju ni naučnici za šta nam služi. Mi smo jednostavno tokom vremena zaboravili da koristimo taj dio mozga.
Vjerovatno zbog straha , straha za vlastiti život. Od prije do sada se i nije puno promijenilo u shvatanju ljudi o nečemu za šta nemaju objašnjenja. Izbjegavanje i odbacivanje iz drušva je i danas nešto normalno i baš zato mnogi i izbjegavaju da pričaju o tome. Jedina je razlika što te danas neće niko spaliti na lomači. Ispričao mi je par svojih iskustava i slučajeva i odmah se izvinuo što nesmije da imena spominje jer je to profesionalna tajna.
Objasnio mi je da su svi manje ili više imali slične probleme kao i ja i da su ih se riješili ali je uvijek nešto malo ostalo i sa tim moraju sada da žive. Ispričao mi je o jednoj ženi ovde u blizini kod koje je i on išao koja mu je poslije rješenja svoga problema zakazala termin. Bio je kod nje i žena mu je komplet njegovu zdravstvenu sliku rekla. Gdje je bolestan šta će da ga boli , kod kojeg ljekara treba da ode. Poslije sastanka sa njom posjetio je ljekare kojima ga je ona poslala.
Iako ni sam nije tada vjerovao u to niti je znao za probleme , rentgenski snimak i ljekar mu je baš to potvrdio. Poslije je bio kod jedne druge koja je jednostavno nakon uvida u tvoj rukopis ispričala takve stvari da su za nepovjerovati , stvari koje ni on sam nije znao nego samo dotična osoba. Tako je i krenulo njegovo istraživanje u tom smjeru jer se uvjerio u neke stvari koje većina ljudi smatra za nemoguće. Takve ljude obično potražimo kad ništa više nepomaže.
Naravno da se pojavilo i dosta prevaranata na tom području koji u stvari i poruše vjerovanje na tom području neispitane nauke. Kaše da ima dva prijedloga za mene. Jedan koji misli da treba ostaviti za sam kraj a to je da me pošalje kod jednog svog kolege koji ispitiva snove u jednom laboratoriju. Tu bi morao ostati mozda i desetak dana i tu spavati pod elektrodama i razne experimente sa njim uraditi. To sam odbio odmah jer nisam šeli da neko radi experimente sa mnom niti da potiče te mogućnosti jer ja sam htio da ig se riješim.
Cijelo je vrijeme ponavljao da je to dar ali za mene je to bio pakao. Odmah je iznio i drugi prijedlog za koga je i sam rekao da je bolji. Pitao me je ako hoću mogu da napišem nešto pa će on odnijeti toj ženi da pogleda. Jedino moram da razumijem što nesmije ime da kaže jer bez saglasnosti nas obadvoje to nikada neradi. Naravno da sam pristao i nabrzinu mu par riječi napisao.
Tada mi pade napamet , da to nije slučajno ta žena koja će mi pomoći…………