zalutala sjecanja

Ova druga knjiga , dijelom sjecanja iz Njemackih logora , je inspirisana po istinitim dogadjajima po dnevniku moga djeda Uletilovic Nikole. Druga knjiga                       Ne branite mi ljubav , bez nje ću prestati da postojim , bez ljubavi bi me snovi ubili , ne branite mi snove , bez snova bi me vjetrovi oduvali…… – Izdavac: …

Da li ste primijetili da je vrijeme nešto čega imamo u životu ili malo ili puno. Mislim da nema toga ko se kad je bio mali nije upitao , a kada ću ja jednom porasti i biti veliki , jedan period kada smo u želji da vrijeme požurimo postigli suprotan efekat da je ono jako …

Okrećem se oko sebe , opet sam tu na istom mjestu kao i prije par noći. Isti san sanjam već duže vremena I postaje mi polako jasno da je to taj isti predio , ista okolina kao I prije par dana. Zar je moguće da je to samo jedan san. Tako je sve vjerodostojno , …

Išli smo polako ja i Lana i tražili zapisanu adresu na malom komadiću papira. Cijelim putem su mi se misli rojile i pitanja nadolazila. Možda mi je ta priča ostala iz bilo kojih razloga negdje u podsvjesti I u snu je opet sve isplivalo. Interesantno mi je bilo jedino zašto se san stalno ponavljao , …

Direktno pred nama je bio sto sa četiri stolice i to onaj starinski mislim da mogu čiste duše reći stil iz baroka. Nešto stvarno divno , izrezbareno disalo je nekom starinom koja privlači. Lijevo je bio krevet i kad smo se malo napregli očima u njemu smo prepoznali siluetu starca. Bio je toliko mršav da …

Polako sam išao prema kući na brijegu I svakim korakom mi je pejzaž bio sve više I više poznat. Nikada nisam bio tu , to mi je bilo jasno , a sve mi je bilo poznato ali sada to više nije bilo važno. Jedino što sam htio je da udjem u tu kuću I da …

olako je pružio ruku i drhtavom rukom prinio čašu vode ustima… Na momenat je starac stao i pogledao me kao da nijemo pita – pa stižeš li ti to dijete – ali ništa ne reče. Nije bilo ni potrebe jer je njegov pogled govorio više nego riječi. Polako je pružio ruku i drhtavom rukom prinio …

Ujutro smo dobili hranu i primijetili kako se osjetno smanjio broj starješina oko nas. Jednostavno su se preko noći izgubili i pobjegli. To nije bio dobar znak jer su starješine sigurno više znali od nas i ta me je pomisao plašila.Pokušao sam i ja da izadjem u dvorište ali me straža grubo vratila. Morali smo …

Ujutro rano je nepregledna kolona krenula za Prnjavor. Konjska i volovska kola su škripala dok su vojnici gurali i tukli konje i volove da brže idu. Ni stoka više nije imala snage pa je već krv curila poslije svakog udarca bičem. Bilo mi je žao te stoke i konja i da sam imao snage najradije …

Moram priznati da su me već jagodice prstiju bolile od tipkanja ali posao je bio posao I nisam to htio ni sebi da priznam a kamoli starcu da mi je polako već dosta pisanja. Ma nema veze , pomislih , ako on može tako star da diktira pa mogu I ja da sve zapišem. Ipak …

Podijelili su nam male ašovčiće i naredili da sebi kopamo rake. Kopali smo svi blijedi nas četrdeset uhvaćenih bjegunaca. Postavili su pred nas mitraljeze na nogarama i čekali da sebi iskopamo rupu. Krišom smo gledali debele Njemce koji su se kao dosadjivali čekajući da mi što prije završimo započeti posao. Pošto im se izgleda učinilo …

Postrojeni smo ispred kasarne i saopšteno nam je da se po krugu nesmijemo kretati i da će svaki pokušaj bjekstva biti kažnjen smrću. Rekli su nam da ćemo sutra primiti objave i hranu pa onda moći krenuti kući. Moral je porastao jer nikome nije u stvari bilo više do rata , svi smo htjeli samo …

Način na koji je razmišljao, taj djed me stvarno fascinirao , pa skoro je pričao kao i ja samo vjerovatno sa mnogo više životnog iskustva. Odmah na početku našeg razgovora mi je rekao jednu rečenicu , vjerovatno kao obrazloženje svoga postupka – čovjek ima samo jednu sudbinu i od nje pobjeći nemože , život dodje …

Ustajem sa stolice i polako , laganim pokretom prilazim prozoru od dnevne sobe. Napolju vjetar povija drveće i baca krošnje lijevo desno. Na momente se malo utiša i umiri i onda udari još žešće , još jače , još nemilosrdnije. To sve napolju me često posjeti na život i sudbinu jednog običnog čovjeka. Možda je …

Otvarao sam oči polako i umorno ili je bolje da kažem bojao sam se da ih brzo otvorim. Moje sumnje su se ostvarile , opet isti predio ista livada isti san. Znam da sanjam a opet je sve tako stvarno , opet je sve tako istinito. Svjestan sam da sam samo u jednom snu i …

Ovaj puta smo ja i Lana došli sa našim malim autićem direkt do kuće , sada smo znali gdje je to pa smo se usudili i auto da koristimo. Otkada mi je kvačilo proklizavalo nisam se usudjivao da idem na put gdje moram svaki čas stajati i kretati. Osim toga jutros kad je od prve …

Rano ujutro su nas probudili i sa prijetnjama i udarcima istjerali napolje u krug. Njemci su stajali oko nas u punoj ratnoj opremi. Kad sam to vidio uhvatio me strah jer je prva pomisao bila opet nova grupa za strijeljanje koja se nikad više neće vratiti. Život je bio težak ovde i nepodnošljiv , gladovanje …

Taj starac je stvarno puno proživio i tek sada ga razumijem zašto sve ovo hoće da se zapiše da se ne zaboravi. Nekako sam osjećao i divljenje i sažaljenje prema njemu zbog svega toga što je preživio. Mora da sam zastao sa kucanjem onako zamišljen kad sam osjetio pogled starca na sebi. Pogledao me je …

Januar 1943. godine   Prozvali su moj broj i morao sam preći u malu grupicu prekoputa. Odgurani smo grubim udarcima kundaka puške u drugu baraku. Kao da mi je na ovo krhko i ispaćeno tijelo još neko sjeo na ledja. Teškim koracima se vučemo u susjednu baraku. Zamišljam već kako stojimo ispred rake a mitraljez …

Imali smo taj stari šporet , pravi ručni rad što bi se reklo , a svoj kvalitet je najbolje izražavao u hladna zimska jutra. Rada mi nikad nije dala da ga naložim iako sam ponekad i navaljivao ali je ona uvijek bila brža od mene , ne uvijek ali kad je bilo u pitanju loženje …

Sjedim sam na našoj klupi u ovoj noći bez kraja. Čekam te a ne znam dali ćes doći , ali se ipak nadam , želim da se nadam. Vjetar zatrese obližnje krošnje. Kao zvuk tvojih koraka šapat lišća me pritiskao , osvrćem se u nadi. Nema nikoga. Mali valovi blago zapljuskuju šljunak ispod mojih nogu. …

Uhvatili su me za kosu i okrenuli mi glavu prema malom uplakanom djetetu. Debeli ćelavi je još uvijek držao nož pod njenim grlom. Otimao sam se onako zavezan i molio da ih puste a mene da ubiju. Smijali su se grohotom na svaku moju riječ i uživali kad ih neko očajnički moli. Zar mogu ljudi …

Noć je , prvo stajanje i prvo noćenje pod krovom a ja nemogu da spavam. Padali smo od umora ovih dana i za očekivati je bilo da sad kao i svi ostali spavam ali jednostavno nemogu pa me ubi. Dobro rečeno , možda će nas sutra baš i pobiti kao stoku koja im više netreba …

maj 1945 godine   U samo svitanje smo kao i obično bili već svi budni kao po komandi. Umor i glad su bili to dvoje stalnih pratilaca koji su se smjenjivali naveče i ujutro svih ovih zadnjih godina. Ako još tome dodamo i strah onda je slika skoro potpuna bila , ma dodje tu još …

Zemlja se tresla od tenkova a naša je mala šupica sva vibrirala od grmljavine. Naišli su tenkovi i da i nismo znali da su to Amerikanci poznali bi ih po crncima koji su virili iz njih. Kolona se zaustavila pravo pored naše šupe. Vojnici su nam iznijeli par konzervi keksa cigara i još par sitnica …

Opet sam tu u tom snu koji već skoro napamet znam. Mislio sam da je to već završeno , kraj sna sam saznao ali eto sanjam iznova. Možda da pokušam da se uštinem opet , možda pomogne. Pokušavam ali se ništa nedogadja , izgleda da je to samo ljudsko sujevjerje. Pogledam lijevu ruku , zbog …

Ogromna plava fleka je bila tu i izgledalo je kao da sam se uštinuo u snu negdje. Sad već neznam ništa više , nerazumijem šta se to samnom dogadja. Otkud fleka kad sam to samo sanjao , ne nisam to samo sanjao , to je bio moj žvot , kakav moj život ,sad baš ništa …

Počinjao je jedan dio moga života koji neću moći nikada zaboraviti. Jedan dio života koji nisam mogao sa svojom logikom lako objasniti. Pokušavao sam i upinjao se svom snagom da shvatim šta se to samnom dogadja i zašto se to baš meni dogadja. Pokušavao sam da zadržim čistu glavu ali su mi se uvijek misli …

Skočio sam iz kreveta sav oznojen. Opet isti san , krv je bila svuda. Još se samo sjećam da su me opet ubili na isti način. Kako je to naporno svaku noć preživljavati isto ubistvo i još ako je tvoje vlastito koje znaš i očekuješ onda je horor potpun. Pogledam na sat , opet pet …

Dogovorili smo se da će on dati toj ženi moj rukopis da čuje njeno mišljenje i da mi prenese a ujedno može pitati i tu drugu ženu da li želi da uspostavi kontakt samnom. Sada sam tek skoro siguran bio ali opet ne skroz da će mi jedna od njih dve pomoći. Tada sam mu …

Po ko zna koju veče već lutam sam ulicama ovog grada , Jedan grad nekako hladan i bezosjećajan. Možda sam i ja nekako takav u ovom trenutku , ali zar je to sad uopšte važno. Šta je sad uopšte važno. Šta je sad u stvari istina u čitavom tom pozorištu koga život zovemo. Upravo tako …

Obećanje je obećanje i opet smo se uputili do starca da nastavim sa pisanjem tamo gdje smo stali prošli puta. Imao sam jak utisak da je on želio da što prije završi sa svojom pričom. Lana je ovaj puta rado ostala sa mojim bratom jer je bio njen omiljeni film na televiziji a ja se …

Kuća je još uvijek stajala na istom mjestu , i to je bilo nešto dobro u ovom trenutku , pomislih. Stao sam. Kako je divno ovde. Skoro sam i zaboravio kako je lijepo kod kuće. Sve je ozelenilo. Prilazim polako ulazu a srce mi se sve više više steže. Nema više buke , nema više …

Guram se kroz gomilu ljudi koji pokušavaju kao i ja da udju na mala vrata od sale. Puštam par starijih ljudi da prodju kraj mene i pitam se , roditelji to nisu sigurno nego više djed i baka koji su došli na koncert. Lana ima danas koncert u obdaništu pa sam i ja naravno došao …

Ogroman krah koji para uši me natjera da otvorim oči. Zidovi su se počeli tresti i ljuljati kao da su od kartona , izvijali se kao dječija igračka. Ne prepoznajem uopšte gdje sam ja to , okrećem glavu lijevo desno grede padaju sa plafona , prašina , nevidim baš ništa oko sebe. Teško mi je …

Uskoro je sve izašlo na vidjelo tako da nismo morali više pogadjati šta se u stvari kopa iza naših ledja. Ma nije to ni bilo iza naših ledja ali je tako izgledalo , jednostavno nisu htjeli ništa saopštiti odmah dok se roditelji ne slože. To sada mogu malo bolje da razumijem. Došao je i taj …

Moj boravak u Njemačkoj je bio jedan doživljaj koji se ne zaboravlja lako. Prvi mjeseci su nekako brzo prolazili. Sve nam je bilo novo i prvi puta u životu. Paket kolača je isto tako brzo pojeden. Sada smo čekali kada će ko dobiti paket od kuće sa kolačima pa da se malo podsjetimo na kuću. …

Neznam ni ja koliko sam puta okrenuo broj , već sam ga i napamet naučio kada mi se javio prijatan stariji ženski glas. Moram priznati da mi je bilo baš neugodno sa nekim koga nikada nisam vidio da pričam o takvim stvarima nije baš bilo jednostavno ali povratka nije bilo. Opisao sam joj ukratko o …

Tonuo sam polako u jedno stanje koje je jako teško za opisati. Svjestan sam bio svega a ujedno nisam se mogao odupirati. Možda je bolje reći , nisam ni želio da se odupirem. Htio sam što prije da ovaj teatar prekinem , da nešto uradim da to sve prestane , opet jednom da normalno spavam …

Pokrivam oči da se sakrijem od tog blijeska koji osjećam čitravim tijelom , nevrijedi. Polako i bojažljivo se okrećem. Kraj jezera sam. To je jezero koje sam prije davno par puta sanjao i mislio da je to jednostavno san koji se ponavlja. Prava brvnara obrasla mahovinom, bistra voda jezera u kojoj se ogledaju vrhovi borova …

Došao sam sa puta iz Slovenije kući u predvečerje nakon šesnaest sati vožnje. Opet su Slovenci svih šest traka sveli u jednu jedinu tako da smo se pravo zabavili čekajući šest sati na toj granici. Ljudi su svi postali nervozni , svako svakog gleda poprijeko , ubacuju se jedan prije drugoga samo da se što …

Probudio sam se ujutro veoma rano i još sjedeći na krevetu pokušao sam da se sjetim šta sam sanjao. Prvi puta poslije tako dugo vremena nisam ama baš ništa sanjao. Jedan novi doživljaj koji mi se baš počeo svidjati , ništa od snova , jednostavno praznina koja odmara. Ni sam nisam mogao vjerovati da je …

Ruka mi je ostala u zraku a vjerujem kao što inače kažu i usta otvorena. Dosada sam mislio da su to samo oči iz mog sna iz nekog prijašnjeg života ali sad sam ostao i ja iznenadjen. Promješao sam kafu još uvijek gledajući u tom pravcu. Ne , nije bilo sumnje , nije bila sličnost …

Starac je sa očiglednim naporom nastavljao svoju priču. Imao sam utisak da mu je svaki dan sve teže i teže pričati , da li zbog bolesti ili zato što je vjerovatno morao svega opet da se prisjeća. Da se sjeća i sigurno još jedanput da to sve proživi. Jedino što moram da vam priznam da …

Znao je starac tako da jednostavno razgovor skrene i počne svoju priču a te priče su me baš popčele zanimati. Da li je to kod mene samo želja da saznam više ili jednostavno dah nekog starog prošlog vremena u koji sam znao ite kako dobro da se uživim. Neznam ali starac je počeo da priča …

Taman je lijepo počeo da spava kad je nešto grmnulo u susjednoj učionici. Nešto je lupilo i to ono podobro. Otvorio je oči , sjeo u krevetu i počeo da osluškuje. Ništa se nečuje , mora da je sanjao. Legao je opet ali nekako san nedolazi na oči nikako. Umirio se i zažmirio. Onako kao …

Zastao je bez daha iščekujući šta će sada biti. Vrata su se otvorila polako , sasvim polako do kraja i tako ostala. Srce je bubnjalo kao nikada do tada. Zgrabio je nož i skočio kroz otvorena vrata u mali hodničić spreman na sve samo da se napokon sretne sa istinom. Našao se u malom hodničiću …

Još i danas se ponekad sjetim riječi – naćeš me u svakoj suzi na vjetru izgubljenoj. Na prvi momenat obične riječi ali kad malo razmislim upravo se tako i dogodilo. Vjetar je ponio suzu negdje u nepoznato i u onom trenutku kad sam je našao ona se istopila , raspršila se u nepovrat. Ostalo mi …

Sve moje jeseni mirišu na ljubav tugu ili sreću. Ponekad je to miris oluje od koga nema sakrivanja a ponekad mi baš taj miris oluje i prija nekako. Ne mogu da se odlučim čega je bilo više ali bilo je svega pomalo. Možda nebi trebao da spomenem neke moje jeseni ali one su i dan …

Vratio sam se kući nikakav ono baš tužan tako da je to i Lana primijetila. Mislimo često da mala djeca i ne primjete ili da nas uopšte i ne slušaju dok su u igri ali se često prevarimo. Takva je i Lana bila , da je pitam šta sam pričao ponoviće svaku riječ a na …

Stajao sam pred pretincom u banci vrteći ključ onako nemarno u ruci. Službenik koji mi je pokazao pretinac je već odavno napustio prostoriju i sada sam bio potpuno sam. Da me neko gledao sa strane rekao bi – ovaj misli da se igra sa ključem čitav dan – ali u mojoj se glavi dosta toga …

  Pogledao sam šta ima na televizoru i odmah sam izgubio želju da dalje gledam jer je to bio opet jedan od onih dana kad ništa normalno nema. Na jednom kanalu duže traju reklame nego stari holivudski film iz četrdesetih. Okrenem sledeći kanal kad neki naučnik broji korake stonogi , sav se skoncentrisao i nemiče …

Druga knjiga Darija Dobrovoljskog sledi istog junaka i njegovu sudbinu. Za razliku od svog romana prvenca, u kome je fabula široko postavljena i situirana u vremenu i prostoru, ovde se prostor sužava, a vreme je okrenuto bližoj i daljoj prošlosti. Ja-pripovedač sa nadovezuje na sudbinu iz prvog romana u osnovnim elementima: zatičemo ga u Austriji, …