A61 – TE SUZE NEŽELIM NIKAD VIŠE DA SE PONOVE

Ko se voli taj se i svadja kaže se u narodu. Mi smo imali samo jednu svadju i to nažalost prvu i posljednju ujedno. Moj kolega je predložio da za vikend odemo malo do Jajca eto bez ikakvog razloga i da se malo provedemo. Imao je novog stojadina pa da ga malo provozamo on i …

A62 – NAKON DUGO DUGO VREMENA

Posao sa rukavicama je tako dobro krenuo da nismo mogli prodati toliko koliko smo mogli proizvesti. Povremeno je bilo problema sa mašinom za šivanje jer su trebale specijalne igle za kožu a tako su brzo pucale da nije bilo normalno. Ubrzo nam se pojavio još jedan problem. Pola firmi morali smo čekati za plaćanje jer …

A63 – TU GDJE JE SVE POČELO

Dodirnuo sam lagano te široke štokove rukom. Polako sam prešao prstima preko izrezbarenog drveta , divan osjećaj preciznosti i nijeme ljepote. Te štokove je stolar pravio prije sedamdeset godina a možda i više u neko davno zaboravljeno vrijeme kada je ručni rad bio jedino što je cijenjeno. Dobar stručnjak je teško bilo biti ali što …

A64 – MOJA PRVA VOJNA PARADA

Eto izgleda da ću baš kuću da dijelim sa svojim djedom ali kad malo bolje razmislim nas dvojica smo se baš dobro i slagali. Bio sam mu prvi unuk pa sam i imao svu njegovu pažnju koja mi je nekada prijala ali nekada i baš podobro smetala. Prvi puta su me roditelji ostavili kod djeda …

A65 – LOGORAŠEVA PJESMA NEVIDJENOJ ĆERCI

U mojoj porodici je ljubav igrala veliku ulogu prije a i sada. Ako ste dosada pročitali sve moje priče mogli ste lako do toga zaključka doći i da vam niko ništa nekaže. Zašto je to tako neznam ni sam ali je bilo puno i nesretnih ljubavi , uzaludnih borbi za srećom i u mojoj familiji. …

A66 – UDARALI SMO DOK NAS SNAGA NE IZDA

Prepis kuće je protekao po planu i tu nije bilo nikakvih problema. Sastavili smo ugovore I ovjerili u sudu tako da je pola kuće sada pripadalo meni a u drugoj polovici su djed I baka živili. Napravio sam još jedan ulaz sa donje strane kuće tako da su to sad bila dva posebna stana. Djed …

A67 – NJENIM SMJEHOM TUGU BLAŽIM

Puno je tužnih priča na ovome svijetu , puno je sudbina za koje čujemo tek kada u novinama vidimo I pročitamo o njima. Možda nas nekada I neinteresuju tudje sudnine , možda nekada I nemamo vremena ni za sebe a kamoli za druge ali se često priupitam šta nas to spriječava da nekome pomognemo. Potrebno …

A68 – MOŽDA NIJE PUT ZA SREĆU SVAKOM DOZVOLJEN

Napravili smo dobar posao sa rukavicama ali kako to bude u životu uvijek ima jedno “ali” da nam malkice problema napravi. Ovaj puta je kupac ubijedio Almu da ima jedan super posao za nju i da se može lijepo i zaraditi na tome. Radilo se o životnom osiguranju. Potrebno je bilo da se neko osigura …

A69 – SAMO STARI FIJAKER I NAS DVOJE

Puno još toga moram da vam ispričam ali malo ću stati zbog jednog dogadjaja koji se nekidan dogodio ovde u Austriji. Alma je završila školu, posebnu na taj načn sto je to njena prva škola u inostranstvu. Prva prava pravcata škola na stranom jeziku i da vam pravo kažem ja se nebih usudio na Njemačkom …

A70 – KAD BOJE LJETA ZAMIRIŠU

Htio bi da napomenem da nije uvijek bio posao i samo posao kod nas. Bilo je trenutaka kada smo sebi jednostavno udijelili slobodan vikend. Bili su to dani u našoj ulici kad boje ljeta zamirišu. Te dane nismo planirali nego su jednostavno dolazili spontano sami od sebe kao i ovaj vikend sada. Netrebate puno pogadjati …

A71 – PROKLETSTVO

Sunce je polako zalazilo iza obližnjeg brežuljka i pravilo dugačke sjenke po dvorištu. Roštilj je bio pravo dobar da nekažem da sam se i ja iznenadio. Sjedimo uz kafu pod starom trešnjom i gledamo Lorda i macu kako skupa leže i spavaju. Baš ih je fino bilo viditi. Hajde reče Alma šta je sad sa …

A72 – KULE OD DVORCA

Opet sam u Prnjavoru kod stare kuće , tamo gdje je sve počelo. Sjedimo na terasi , noć se polako spušta a prijatna hladnoća osvježava. Poslije ove vrućine danas ovo dodje kao pravi oporavak. Gledam nebo , nijednog oblačka nema. Iznenadio me je odgovor ili bolje da kažem i nije ali svi su htjeli po …