zalutala sjecanja

Moj boravak u Njemačkoj je bio jedan doživljaj koji se ne zaboravlja lako. Prvi mjeseci su nekako brzo prolazili. Sve nam je bilo novo i prvi puta u životu. Paket kolača je isto tako brzo pojeden. Sada smo čekali kada će ko dobiti paket od kuće sa kolačima pa da se malo podsjetimo na kuću. …

Neznam ni ja koliko sam puta okrenuo broj , već sam ga i napamet naučio kada mi se javio prijatan stariji ženski glas. Moram priznati da mi je bilo baš neugodno sa nekim koga nikada nisam vidio da pričam o takvim stvarima nije baš bilo jednostavno ali povratka nije bilo. Opisao sam joj ukratko o …

Tonuo sam polako u jedno stanje koje je jako teško za opisati. Svjestan sam bio svega a ujedno nisam se mogao odupirati. Možda je bolje reći , nisam ni želio da se odupirem. Htio sam što prije da ovaj teatar prekinem , da nešto uradim da to sve prestane , opet jednom da normalno spavam …

Pokrivam oči da se sakrijem od tog blijeska koji osjećam čitravim tijelom , nevrijedi. Polako i bojažljivo se okrećem. Kraj jezera sam. To je jezero koje sam prije davno par puta sanjao i mislio da je to jednostavno san koji se ponavlja. Prava brvnara obrasla mahovinom, bistra voda jezera u kojoj se ogledaju vrhovi borova …

Došao sam sa puta iz Slovenije kući u predvečerje nakon šesnaest sati vožnje. Opet su Slovenci svih šest traka sveli u jednu jedinu tako da smo se pravo zabavili čekajući šest sati na toj granici. Ljudi su svi postali nervozni , svako svakog gleda poprijeko , ubacuju se jedan prije drugoga samo da se što …

Probudio sam se ujutro veoma rano i još sjedeći na krevetu pokušao sam da se sjetim šta sam sanjao. Prvi puta poslije tako dugo vremena nisam ama baš ništa sanjao. Jedan novi doživljaj koji mi se baš počeo svidjati , ništa od snova , jednostavno praznina koja odmara. Ni sam nisam mogao vjerovati da je …

Ruka mi je ostala u zraku a vjerujem kao što inače kažu i usta otvorena. Dosada sam mislio da su to samo oči iz mog sna iz nekog prijašnjeg života ali sad sam ostao i ja iznenadjen. Promješao sam kafu još uvijek gledajući u tom pravcu. Ne , nije bilo sumnje , nije bila sličnost …

Starac je sa očiglednim naporom nastavljao svoju priču. Imao sam utisak da mu je svaki dan sve teže i teže pričati , da li zbog bolesti ili zato što je vjerovatno morao svega opet da se prisjeća. Da se sjeća i sigurno još jedanput da to sve proživi. Jedino što moram da vam priznam da …

Znao je starac tako da jednostavno razgovor skrene i počne svoju priču a te priče su me baš popčele zanimati. Da li je to kod mene samo želja da saznam više ili jednostavno dah nekog starog prošlog vremena u koji sam znao ite kako dobro da se uživim. Neznam ali starac je počeo da priča …

Taman je lijepo počeo da spava kad je nešto grmnulo u susjednoj učionici. Nešto je lupilo i to ono podobro. Otvorio je oči , sjeo u krevetu i počeo da osluškuje. Ništa se nečuje , mora da je sanjao. Legao je opet ali nekako san nedolazi na oči nikako. Umirio se i zažmirio. Onako kao …

Zastao je bez daha iščekujući šta će sada biti. Vrata su se otvorila polako , sasvim polako do kraja i tako ostala. Srce je bubnjalo kao nikada do tada. Zgrabio je nož i skočio kroz otvorena vrata u mali hodničić spreman na sve samo da se napokon sretne sa istinom. Našao se u malom hodničiću …

Još i danas se ponekad sjetim riječi – naćeš me u svakoj suzi na vjetru izgubljenoj. Na prvi momenat obične riječi ali kad malo razmislim upravo se tako i dogodilo. Vjetar je ponio suzu negdje u nepoznato i u onom trenutku kad sam je našao ona se istopila , raspršila se u nepovrat. Ostalo mi …